Zara Di je bila prve žena u istoriji koja se bavila sahranjivanjem ptica. Vlada J. je bio gluvi violinista iz pothodnika koji je znao sve pesme. Njih dvoje su se upoznali jedne davne noći dok su divlji jaganjci u krempiti slušali šum starih tramvaja. Vlada J. je sa usana Zare Di čitao o prvom erotskom iskustvu jednog puža. Dok je on zamišljao malog golaća kako gmiže po Zarinom klitorisu, ona je iz torbe izvadila tri ježa, otkinula tri bodlje i počela da igra pikado. Vlada J. se tri puta kucnuo po svojim grudima i shvatio da počinje da se zaljubljuje. Onda su otišli tamo gde se ne pišu grafiti i, dok je Zara Di pokušavala da zagrli vetar, Vlada J. je počeo da piše stihove po zidu:
„Kada jagnje bude zaspalo pored vuka, pitaćeš se čemu sva ta buka…“
Zara Di trči… Vlada J. trči… Čovek u crnom, isto, trči…
Zara Di je brža od Vlade J. i već je vidimo na drugoj strani ulice. Vlada J. čuje šumove, ali ne čuje auto koji mu se približava s boka i ne čuje Zarin refleksni uzvik: „Pazi, pazi, pazi!“ – Vlada J. leti preko haube u stilu klizača na ledu i graciozno se prosipa po asfaltu…
Par sati kasnije, Vlada J. se budi u bolnici, Zara Di je pored kreveta i tri puta se kuca po grudima…